Geopolitički rizici i poremećaji u opskrbnim lancima, postavili su robna tržišta u središte financijskih rasprava. Stoga slijedi pregled ETC-ova.
Tisućljećima su robe — od žita i stoke do plemenitih metala i sirove nafte — bile jedne od najtrgovanijih sredstava povijesti čovječanstva. Ipak, kroz veći dio moderne financijske povijesti, izravno ulaganje u pojedine robe bilo je uglavnom nedostupno prosječnom ulagatelju, budući da je zahtijevalo ili fizičko posjedovanje imovine ili sofisticirano sudjelovanje na tržištima izvedenica.
S vremenom je interes za robna tržišta značajno porastao, potaknut sve većom potražnjom za sirovinama iz zemalja u razvoju. Tako se stvorila potreba za novim investicijskim instrumentom. Rješenje je bio ETC. Prvi ETC na svijetu — Gold Bullion Securities — lansiran je u ožujku 2003. godine te je bio uvršten na Australsku i Londonsku burzu. Bio je fizički pokriven zlatnim polugama (pohranjenima u sigurnim trezorima) te je ulagateljima omogućio praćenje dnevne cijene zlata. Ključna je bila jednostavnost kupnje. Time je ulaganje u robe ušlo u posve novu fazu.
Što je ETC?
ETC-ovi su burzovno uvršteni investicijski instrumenti koji omogućuju izloženost kretanju cijene pojedine robe ili košarice roba — bez fizičke isporuke barela nafte, tone bakra ili unce zlata. Pripadaju široj skupini burzovno uvrštenih proizvoda (ETP-ova).
Za razliku od SAD-a, europska UCITS regulativa (Undertakings for Collective Investment in Transferable Securities) zabranjuje fondovima držanje fizičkih roba ili zastupljenost jedne nediversificirane robe, čime se onemogućuje izdavanje ETF-a usmjerenog isključivo na zlato ili na primjer naftu u većem dijelu Europe. S obzirom na različitu strukturu, ETC-ovi ne podliježu istim pravilima kao fondovi.
ETC-ovi se trguju na burzi jednako kao i ETF-ovi te nude slične prednosti. No postoji bitna razlika. Za razliku od ETF-a, ETC je strukturiran kao dužnički instrument. To znači da u slučaju insolventnosti izdavatelja, imovina ulagatelja nije zaštićena na isti način kao kod fondova. Izdavatelji nastoje umanjiti taj rizik različitim oblicima kolateralizacije.
ETC-ovi mogu biti klasificirani kao složeni financijski instrumenti. U takvim slučajevima, pružatelji investicijskih usluga mogu provesti procjenu primjerenosti, kako bi utvrdili posjeduje li mali ulagatelj potrebna znanja i iskustvo prije izvršenja transakcije.
Kategorije
ETC-ovi pokrivaju sve glavne klase roba: plemenite i industrijske metale, energente, poljoprivredne proizvode te stoku.
Struktura
- Fizički pokriven ETC: Kod fizički pokrivenih ETC-ova, izdavatelj kupuje i drži stvarnu fizičku robu u sigurnim trezorima u ime ulagatelja. Ova je struktura najzastupljenija kod plemenitih metala jer se oni mogu skladištiti. Primjerice, ETC na zlato može držati fizičke zlatne poluge u trezoru ovlaštenog skrbnika. Rizik izdavatelja može biti smanjen u ovoj strukturi, budući da fizička imovina postoji neovisno o izdavatelju te je ulagatelji (ovisno o izdavatelju i dogovoru) mogu zatražiti u slučaju insolventnosti. Troškovi pohrane i osiguranja fizičke robe tipično su ugrađeni u naknadu za upravljanje.
- ETC-ovi temeljeni na izvedenicama: Namijenjeni su robama koje se praktično ili ekonomično ne mogu uskladištiti — poput nafte, plina i stoke. Primjerice, kod ETC-ova temeljenih na „futuresima“, izdavatelj drži portfelj robnih futures ugovora umjesto fizičke robe. Budući da futures ugovori imaju fiksne datume dospijeća, takvi ETC-ovi moraju kontinuirano prodavati ugovore kojima ističe rok i kupovati nove s kasnijim dospijećem — proces koji se naziva rolanje.
„Spot“ cijena vs. „futures“ cijena
Uspješnost ETC-a vezana je uz jedan od dva izvora cijene:
- Spot cijena (trenutna): Cijena za trenutnu isporuku robe. Fizički pokriveni ETC-ovi obično izravno prate trenutnu cijenu.
- Futures cijena (buduća): Cijena definirana terminskim ugovorom za isporuku u budućnosti po unaprijed dogovorenoj cijeni.
Ulagatelji trebaju razumjeti da „spot“ i „futures“ cijena robe nisu identične te da odnos između njih ima značajne implikacije za uspješnost ETC-a kroz vrijeme.
Ključni rizici
Glavni rizik predstavlja volatilnost cijena roba — robna tržišta mogu biti iznimno nestabilna, pod utjecajem geopolitičkih događaja, vremenskih neprilika, poremećaja u opskrbi i makroekonomskih ciklusa. Rizik izdavatelja prisutan je u svim ETC strukturama, iako ga fizički pokriveni ETC-ovi mogu ublažiti. Valutni rizik nastaje zbog toga što je većina roba izražena u dolarima, izlažući ulagatelje izvan USD-a fluktuacijama tečaja — osim ako proizvod nije valutno zaštićen („hedgiran“).
PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER send